ZMIJSKO KLUPKO
- Processing costs fee per ticket is 0.95 EUR. Tax is included.
- Responsible organizer and seller
Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku- Ul. kralja Zvonimira 1, 22000 Šibenik
- +385(0)22 212 473; 213 145
- [email protected]
- www.hnksi.hr
ZMIJSKO KLUPKO
GOSTOVANJE HNK U VARAŽDINU
AUTOR: MICHAL LANG
REDATELJ: KSENIJA KRČAR
IGRAJU:
Zeba – Marinko Prga
Mali – Karlo Mrkša
Vlasta – Ivana Zanjko
Veseli – Ivica Pucar
U VIRTUALNOJ REALNOSTI FANTAZIJA
Michal Lang, kazališni redatelj, dramatičar i glazbenik svoju je dramu Zmijsko klupko, nastalu 1999., postavio u Kazalištu Celetna s CD-om 94, da bi se predstava 2002. godine preselila u komorni prostor Švandovog kazališta. U žanrovski neodredivom komadu s podnaslovom „Komorno ludilo za četiri osobe i gmaza“, mogu se nazrijeti freudovski i jungovski utjecaji, koji nenametljivo izviruju iz vješto skrojene kriminalističke priče s pucanjem na kraju.
U napetoj dramskoj strukturi s rekonstrukcijom događaja koji bi trebali objasniti nestanak Vlaste i sobe u kojoj je navodno bila, niče mnoštvo neobjašnjivih pitanja: Tko je uopće Vlasta? Je li ona računovotkinja ili opasna tajna agentica Greta Bombata? Tko su dvojica prijatelja koji se nalaze u njezinom stanu? Je li Zeba bivši policajac, agent ili skladištar? Tko je Mali? Tko je pozvao policajca imenom Veseli? Je li on uopće policajac ?
Teško je prepoznati što je stvarnost, a što fikcija, jer ono što prihvatimo kao zbilju, uskoro će se rasprsnuti, tim više što i sami likovi nisu sigurni u svoje „istine“. Iako je vidio zmije, jedna ga je možda i ugrizla, Zeba se pita: „Zmija – bila je stvarna ili fiktivna?“ Veseli, u ovoj zakučastoj drami razmišljanja, odgonetavanja i odbacivanja zaključaka, ponudi rješenje: „Mišljenje je jedino što te u ovom trenutku može spasiti. Ili ubiti. Nikad ne znaš je li misao što slijedi uvjetovana“, no istovremeno pobija mogućnost racionalizacije, jer: „Hodaš po ledu i pod njim vidiš kako prolaze sjene. Odjednom jedna od njih probije led i povuče te k dnu.“
„Zmija je jedan od najvažnijih arhetipova ljudske duše“ (Bachelard), čija se simbolička veza sa sjenom smatra plodonosnom dušom i Don Juanom, kako pokazuje psihoanalitičar Rank u svom eseju o Don Juanu, gdje se sjena pojavljuje kao simbolički dvojnik zmije. Mogli bismo dramu prihvatiti i kao pokušaj ostvarenja libidne investicije, sa zmijom, bačenom iz međunožja, faličkim simbolom i Vlastom, objektom žudnje dvojice prijatelja. Kada bismo dramu prihvatili kao san, tada bi Mali bio samo Zebina projekcija: „Djevac je. U njegovoj dobi djevičanstvo je okidač shizofrenije“. Da je to moguće, potvrđuje njegova replika: „Ja sam djevac i ako ne nađem djevojku, onda ću ponovo poludjeti.“ Možda je Mali oličenje njegove frustracije iz prošlosti, on sam: „Ako si me zajebavao cijelo djetinjstvo, misliš da mirne duše možeš negirati da jesam? Da postojim?“ Mogli bismo tvrditi da je drama manifestacija sna, iz kojeg se nitko neće probuditi. Mali: „Hodam ovuda već deset minuta i čini mi se da sam u snu“.
Za Freuda, san je ispunjenje potisnute želje, za Junga samopredodžba, spontana i simbolička, pravog stanja nesvjesnog; san je kazalište u kojem je sanjač istodobno glumac, scena, šaptač, redatelj, autor, publika i kritičar.