RAZVOJ RASPOREDA SJEDENJA U VRIJEME COVID-a 19

Kako pronaći raspored sjedala u dvorani da se poštuju mjere i pravila važeća u vrijeme epidemije COVID-a 19, a da se unutar tih restriktivnih uvjeta postigne maksimalan financijski učinak od prodanih ulaznica? Razradimo to pitanje na primjeru malog kina s devet redova po deset sjedala u svakome redu. Ukupan kapacitet dvorane je 90 sjedala, a maksimalan financijski potencijal pojedine projekcije s prosječnom cijenom ulaznice od 50 kn je 90 sjedala puta 50 kn / sjedalo, dakle 4.500 kn.

 

Na prvi pogled zadatak izgleda jednostavan. Pretpostavimo da je dimenzija sjedala u dvorani takva da je za osiguravanje socijalne distance od 1,5 m na razini svakog reda dovoljno blokirati po dva sjedala, a za osiguravanje socijalne distance između redova treba blokirati svaki drugi red. Reducirani raspored sjedenja napravljen 'na prvu loptu' i bez nekog dubljeg razmišljanja prikazuje slika lijevo. Ulaznice je moguće kupovati za zeleno obojena mjesta, dok su bijela mjesta blokirana za prodaju i osiguravaju tampon zonu, odnosno, zonu socijalne distance.

Kapacitet kinodvorane smanjio se s 90 na 20 mjesta, a maksimalan financijski potencijal po filmskoj projekciji pao je sa 4.500 kn po projekciji na 20 sjedala puta 50 kn / sjedalo, dakle na svega 1.000 kn. Ako na trenutak i zaboravimo na pitanje - može li kino s 20 prodanih ulaznica i 1.000 kn prihoda pokriti troškove projekcije – a i neznalicama je jasno da ne može, činjenica je da neće biti prodano niti tih mizernih 20 ulaznica. Zašto? Razlog je u uzorku ljudskog ponašanja. Naime, ljudi idu u kino ili na neke druge priredbe najčešće u paru, a logično pitanje, zašto parovi ne bi mogli sjediti zajedno u kinu ako inače mogu zajedno raditi sve drugo, je na mjestu. Dugogodišnja statistika prodaje kino ulaznica, ali i ulaznica za kulturne ili sportske priredbe otkriva nam podatak da posjetitelji u prosjeku kupuju 2,5 ulaznice po jednoj transakciji. Što će se dogoditi kada se upoznaju s činjenicom da više ne mogu kupiti ulaznice za mjesta jedno do drugog? Pa, najveći dio njih umjesto izlaska u kino odabrat će neki drugi način druženja. Pravilo da se ulaznice u najvećem dijelu prodaju u paru bilo bi pametno uvažiti, a reducirani raspored sjedenja napraviti na način koji će s jedne strane slijediti uzorke ljudskog ponašanja, a s druge strane poštivati pravilo socijalne distance. Izmijenimo sada reducirani raspored sjedenja naše male kinodvorane na način koji će zadovoljiti sve one koji žele kupiti po dvije ulaznice.

 

Novi reducirani raspored sjedenja nudi kupcima ulaznica 15 parova stolica, a ujedno povećava i kapacitet raspoloživih sjedala u dvorani s 20 na 30. Tako se povećava i maksimalan financijski potencijal po filmskoj projekciji, koji je po novom 30 sjedala puta 50 kn / sjedalo, dakle 1.500 kn. Potencijalni prihod od prodanih ulaznica još uvijek je jako skroman, no ipak je za 500 kn bolji od prve opcije. Ujedno postoji puno veća mogućnost da će raspoložive ulaznice i biti prodane jer se u novoj opciji rasporeda sjedenja prodaju u paru. No, sada se pojavljuje drugi problem. Dok se prodaja ulaznica vrši samo klasičnim putem – dakle na blagajni kina, blagajnicima treba samo dati jasnu uputu da ulaznice mogu prodavati jedino u paru. Neki od kupaca razočarani će otići jer neće moći kupiti samo jedno sjedalo, ali takvih neće biti puno. Isto tako bit će malo onih koji će željeti kupiti tri ulaznice. Ali čim se dvorana otvori i za internetsku prodaju ulaznica, postoji velika mogućnost da će netko kupiti samo jedno od dva uparena sjedala, dok će drugo ostati neprodano, a to znači dodatnih 50 kn minusa na već i onako mizeran promet od prodaje ulaznica. Digitalna platforma Mojekarte™ za taj problem ima odlično rješenje. Dva, tri, četiri, ili koliko god već stolica željeli, moguće je povezati u nedjeljive prodajne jedinice tako da se mogu kupiti isključivo sve povezane stolice, dok će odabir manjeg broja stolica, recimo samo jedne ili samo dvije od tri povezane stolice, program tretirati kao nedozvoljeno i kupcu onemogućiti kupnju. Trik je, dakle, u tome da se stolice u programu najprije čvrsto povežu u nedjeljivu grupu, a na istu se onda stavi cijena za sve stolice u grupi. U našem primjeru u nedjeljivu grupu povezali smo po dva sjedala pa će cijena za dupla sjedala u našem mini kinu biti 2 puta po 50 kn, što iznosi 100 kn. Ako netko želi sjediti sam, morat će u svakom slučaju kupiti i platiti dva sjedala s čime neće biti oduševljen. I svi oni koji bi željeli tri stolice zajedno ostat će praznih ruku. Ova druga opcija je već puno bolja od one prve, ali i nju bi se dalo još malo poboljšati. Pogledajmo kako.

 

Broj transakcija u kojima su kupljene dvije, jedna, tri ili više od tri ulaznice, više manje su u konstantnom omjeru. Ako znamo taj omjer možemo ga aplicirati na raspored sjedenja i time ga učiniti još više uporabivim. Na slici lijevo sjedala smo povezali u 11 nedjeljivih grupa s dva sjedala i dvije nedjeljive grupe s tri sjedala te ostavili dva pojedinačna sjedala. Broj raspoloživih mjesta ostao je isti, dakle 30 sjedala, a isti je i maksimalan financijski potencijal po pojedinoj projekciji, dakle 1.500 kn. No, povećala se vjerojatnost da će biti prodana sva sjedala. Prema statističkim podacima najprije će biti rasprodana i popunjena sva sjedala u paru, zatim pojedinačna sjedala i na kraju grupe s tri sjedala. Ako se dvije grupe s tri sjedala i ne prodaju u pretprodaji, uvijek postoji mogućnost da se na dan projekcije, ako ima zainteresiranih, prodaju na blagajni kina po dvije ulaznice iz grupe od tri. Tako se stvara 100 kn minusa, ali to je još uvijek za 400 kn bolji prodajni rezultat od onoga iz prve opcije rasporeda sjedenja. No, prema statistici postoji velika vjerojatnost da će već u pretprodaji biti prodana barem jedna grupa s tri sjedala. Za neke filmske žanrove, odnosno termine projekcija, grupe s tri nedjeljiva sjedala čak su i bolja opcija od kombinacije grupa s dva, jednim i tri sjedala. Tipičan takav primjer su projekcije animiranih filmova na koje najčešće dolazi jedan roditelj s dvoje djece.

Digitalna platforma Mojekarte izuzetno je fleksibilan radni alat pa omogućava da njezini korisnici za svaku svoju dvoranu imaju napravljenih i u bazi pohranjenih nekoliko različitih predložaka rasporeda sjedenja. Ovisno od konkretne predstave odnosno termina korisnici mogu birati koji će raspored koristiti u konkretnom slučaju.

Na slici ispod može se vidjeti konkretna implementacije ideje na dvorani Gradskog satiričkog kazališta Kerempuh, a 'korona' raspored sjedenja napravljen je na temelju statistike internetske prodaje ulaznica u tom kazalištu. Kako se može vidjeti, najveći dio nedjeljivih grupa sjedala su sjedala u paru. Kako smo već naveli prije, najčešće se prodaju po dvije ulaznice u paru i tu nema nikakve razlike između kina, kazališta, sportskih priredbi ili koncerata. No, statistika prodaje ulaznica za kazalište ipak je malo drugačija od statistike prodaje ulaznica za kino pa su tako na drugom mjestu po frekvenciji kupnji grupe s tri nedjeljiva sjedala, dok je kupnji pojedinačnih sjedala za kazalište zbilja jako malo.

 

 

Rijeka, svibanj 2020
Zoran Bistrički, savjetnik za e-poslovanje