LUDILO U DVOJE

EUGENE IONESCO

PRIJEVOD: Dana Milošević

PRILAGODBA TEKSTA I REŽIJA: Luka Mihovilović
SCENOGRAFIJA: Luka Mihovilović i Goran ŠaponjaKOSTIMOGRAFIJA: Desanka Janković
OBLIKOVANJE SVJETLA: Dario Družeta i Elvis Butković
ASISTENT REDATELJA I INSPICIJENT: Manuel Kaučić

IGRAJU:

ONA – Lara Živolić
ON – Luka Mihovilović

Ionesco je, još uz dvojicu kolega koje nije ranije poznavao, za jednu noć osmislio „Ludilo u dvoje“ kao jedno od triju djela, predstava, okupljenih pod imenom „Spavaćice“, a po nalogu redatelja Antoina Bourseillera. Zajednička stvar svim trima napisanim djelima bila je tema: ljubav i prepirka kojoj je okvir isti za sve – soba s tri izlaza i jednim krevetom. Naravno, da su sva tri pisca razmatrala sve teme izuzev one koja im je zadana kao predložak. Ali petnaest dana kasnije, sva tri djela bila su usuglašena sa scenografskim i tematskim zahtjevima.

„Ludilo u dvoje“ predstavlja pravi primjer kazališta apsurda i Ionescovog opusa.
Radnju predstave ulijeva u već dobro oblikovan kalup evocirajući situaciju bračne scene spajajući osobnu i javnu sferu. U ovom slučaju to je odnos supružnika u odnosu na građanski rat koji hara oko njih, te potencirajući uopćavanje stvari, nimalo se ne suspreže znajući da na taj način povećava komični postupak, kao i sam kazališni žanr.

Stvar je potpuno bezilazna. Bilo da se konkretizira odnos ovog para ili cijelokupnog društva, on postaje odraz Ionescovog stava. Stalni žal za nečim što je bilo, a nije se reagiralo u datom trenutku, jedna je od važnijih isprika likova za njihov životni neuspjeh, ponavljajući to ponekad samo kako bi povrijedili jedno drugo ili popunili tišinu. Izmišljaju se situacije u neprežaljenoj prošlosti koje ponavljajući se toliko često u sadašnjosti, postaju stvarnost.

Dvoje ljudi koji su svima poznati iz suživota u svevremenoskoj atmosferi samoljublja, preživljavanja i opstajanja.

Danas nam obrambeni mehanizam uvjetuje odluke kojima se ponašamo poremećeno, a kad kolektivno zaglibimo, tomu pripisujemo dijagnozu.

Folie à deux – ludilo u dvoje je službena dijagnoza koja predstavlja rijedak psihički poremećaj kojeg karakterizira prijenos sumanutih ideja i/ili abnormalnog ponašanja s jedne osobe na drugu (ili više njih) koje su u bliskoj emocionalnoj vezi. Obično jedna osoba ima izvorni psihotični poremećaj i ona je ta koja inducira sumanutost kod druge osobe. Postoje četiri podvrste poremećaja i sve četiri se mogu primjeniti na ponašanje likova u komadu.

Je li slučajnost ili je Ionescu to bila jedna od temeljnih ideja kojima je gradio ovaj tekst, nažalost tu informaciju nisam mogao pronaći, ali sa sigurnošću mogu reći da se u interpretaciji i radu na likovima ovaj poremećaj može uzeti kao inspirativna okosnica.

Da bih lakše razumio odnose prema vanjskim i unutarnjim faktorima (rat među supružnicima i rat među ljudima) tražio sam potvrde u trenutnom vremenu iako nisam htio konkretno odrediti vrijeme radnje predstave. Nema nikakvih referenci na današnje vrijeme, osim obrazaca ponašanja. Odsustvo empatije, preživljavanje po cijenu bilo čega i zadržavanje nedohvatljivog položaja u društvu karakteristike su koje podcrtavaju vrijeme u kojem živimo. Vlast u rukama dvoje ljudi (u ovom slučaju: ON i ONA) koji ne samo da su nesposobni obavljati poslove za koje su zaduženi, nego ih ni nemaju potrebu obavljati. To smatram neopisivo duhovitim i fatalno strašnim u isto vrijeme. Dakle, kad vam je dužnost smiriti narod jer ste njegov kralj – popijte čaj i raspravite o razlikama između puža i kornjače. Ostalo će se riješiti samo.

Luka Mihovilović