Bruno i Duša žive u domu za starije osobe. Povremeno se sretnu, provode vrijeme zajedno, ali uvijek zaborave da se poznaju. Ipak, raduju se svakom novom susretu. Redatelj Miroslav Mandić oslikava problem demencije kroz neobičnu atmosferu doma za starije koja oscilira između poetike i neke više spoznaje vezane za dob i djetinjstvo, koja se čovjeku vraća u razdoblju kada se više ne može brinuti o sebi. Glazbu za ovaj film, zapažen na festivalima u Seattleu i Tallinnu, skladao je Darko Rundek.