SEDMI PEČAT
- Trošak obrade narudžbe iznosi 0,95 EUR po ulaznici (PDV uključen).
- Odgovorni organizator i prodavač
Kulturni i multimedijski centar Bjelovar- Ivana viteza Trnskog 8 E, 43000 Bjelovar
- +385 (0)43 217 471
- [email protected]
- www.kmcbj.hr
Poseban program KMC-a “Kino za sve” / Filmski klasici: Bergman – Lumet – Scorsese / Ulaznica 15 kn
(Det sjunde inseglet) igrani,
Švedska / 1957. / drama, fantazija / REŽIJA: Ingmar Bergman / ULOGE: Max von Sydow, Bengt Ekerot, Gunnar Björnstrand / 96 minuta
O filmu:
U Švedsku kojom hara kuga sredinom 12. stoljeća nakon desetogodišnjeg sudjelovanja u križarskom pohodu vraćaju se vitez Antonius Block i njegov štitonoša Jöns. Jednog dana, dok Jöns izmoren leži na plaži, Antonius će shvatiti da je Smrt došla po njega. Želeći dobiti na vremenu i živ se vratiti kući, Antonius predloži Smrti da odigraju partiju šaha, ulog u kojoj je s jedne strane njegov život, a s druge odgovori na egzistencijalna pitanja koja ga muče, a koje će mu Smrt dati u slučaju njegove pobjede. Tijekom sljedećih nekoliko dana, dok sa Smrću bude igrao šah, Antonius će s njom putovati zemljom te pokušavati dokučiti postojanje Boga i smisao vlastitog života. Kao čovjek uzdrmane vjere, koju dodatno potkopavaju zbivanja u okolini i Jönsov cinizam, Antonius će shvatiti svu ispraznost ljudskog života te poželjeti prije smrti učiniti jedno plemenito i nesebično djelo.
Godine 1957. na festivalu u Cannesu ovjenčana Posebnom nagradom žirija, koju je podijelila s ratnom dramom Kanal Andrzeja Wajde, antologijska fantastična egzistencijalna drama Ingmara Bergmana adaptacija je njegove vlastite drame koju je sam pretočio u scenarij. Za realizaciju filma čiji je naslov preuzet iz Apokalipse ili Otkrivenja, posljednje knjige Biblije i Novog zavjeta koja se tijekom filma višekratno citira, Bergman je nadahnuće pronašao u fresci koja prikazuje čovjeka koji sa smrću igra šah, a koju je vidio u srednjovjekovnoj crkvi nedaleko Stockholma. Premda prikaz srednjovjekovne Švedske nije posve vjerodostojan, jer flagelanti nikad nisu postojali u redateljevoj domovini, a i egzistencijalna pitanja koja muče protagonista nisu uobičajena za filozofiju srednjeg vijeka, riječ je o u svakom pogledu iznimnom ostvarenju u kojem se Bergman pozabavio čovjekovim strahom od smrti i od načina umiranja. Štoviše, i sam je priznao da mu je rad na ovom filmu, koncipiranom kao niz kontrasta, od života i smrti odnosno svjetla i tame, preko muške agresivnosti i ženske pasivnosti te mladosti i starosti do hedonizma i asketizma te tolerancije i fanatizma, pomogao da prevlada vlastiti strah od smrti i umiranja. Maestralno režirano djelo dojmljivo je vizualno estetizirano, duhovnost je ostvarena i na simboličkoj razini i u fascinantnim apokaliptičnim vizijama, a cjelina sjajnog ritma impresivno je dramaturški uobličena.