USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
- Processing costs fee per ticket is 0.95 EUR. Tax is included.
- Responsible organizer and seller
Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku- Ul. kralja Zvonimira 1, 22000 Šibenik
- +385(0)22 212 473; 213 145
- [email protected]
- www.hnksi.hr
Ante Tomić i Rajko Grlić:
USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb
Redatelj: Vinko Brešan / Adaptacija i dramaturgija: Željka Udovičić Pleština / Kostimografkinja: Doris Kristić / Scenograf: Dragutin Broz / Glazba: Mate Matišić / Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Mondecar / Asistentica režije: Julia Martinović / Uloge: Borko Perić, Nikša Butijer, Ana Maras Harmander, Damir Poljičak, Matija Šakoronja, Vedran Mlikota
Nakon velikog uspjeha jednog od najhrabrijih filmova novog milenija, Ustav Republike Hrvatske dolazi i na kazališne daske...
Profesor Vjeko živi u centru Zagreba s Hrvojem, nepokretnim ocem, nekadašnjim ustaškim časnikom. Vjekin užitak su noćne šetnje kada, odjeven kao žena, luta gradom. U jednoj od tih šetnji pretuče ga grupa mladića. U bolnici ga prepozna Maja, medicinska sestra koja živi u podrumu njegove zgrade. Od toga trenutka Maja se počne brinuti za njega i njegovog oca. Zauzvrat Vjeko Majinom mužu, policajcu Anti, pomogne pripremiti ispit iz Ustava Republike Hrvatske...
Tako počinje ova priča o četvero vrlo različitih ljudi koje je sudbina iznenada učinila međusobno ovisnima, priča o ljubavi i mržnji, hrabrosti i kukavičluku, erotici i netrpeljivosti prema drugima i različitima.
Ustav Republike Hrvatske vrlo je intimna, ljubavna priča o četvoro ljudi koji žive u istoj stambenoj zgradi u centru Zagreba. Priča je to o ljudima koji su međusobno vrlo različiti, od društvenog statusa do seksualne orijentacije, od političkog svjetonazora do religija kojima pripadaju ili ne pripadaju. U našoj priči, osim prostora, spajaju ih i njihovi, često suprotstavljeni, "demoni prošlosti". Demoni koji ih tjeraju da žive više u prošlosti, no u sadašnjosti.
Svjestan sam da pričati o tome nije ni jednostavno ni lako. Isto tako znam da se u takvoj priči ponekad mora biti direktan, čak i grub. Uz sve to moja nakana je vrlo jednostavna, želim se baviti živim ljudima, ne mrtvim idejama. Zato od ove priče i njenih junaka ne namjeravam raditi "tragediju". Dapače, nakana mi je da o svim tim "teškim stvarima" pričam s malim, jedva primjetnim smiješkom na licu, s toplinom s kojom se može voljeti i najnegativniji junak. (Rajko Grlić)