Posudivši svoje ime od srednjovjekovnog kazališnog slenga za pozornicu, The Green obećava vizualno snažno kazalište koje koristi scensku magiju, video projekcije, filmski zvuk i scenske kompozicije kao svoje izražajne alate. Kalle Nio, redatelj i izvođač polazi od suvremenog osjećaja praznine te ga kombinira s referencama na spiritualizam i magiju 19. stoljeća. Ništavilo prazne pozornice i zelene pozadine polako se pretvara u živi lik koji preuzima pozorničko područje. Spajajući tehnike scenske magije 19. stoljeća s najnovijom video i zvučnom tehnologijom, raspoloženje ove "predstave bez riječi" kreće se od svakodnevnog do apstraktnog i čarobnog.

_________

By borrowing its name from medieval theater slang for the stage, The Green promises visually powerful theater that utilizes stage magic, video projections, film sound, and stage compositions as its expressive tools. Director and performer Kalle Nio starts from a contemporary sense of emptiness and combines it with references to 19th-century spiritualism and magic. The void of the empty stage and green background slowly transforms into a living character that takes over the stage area. By combining 19th-century stage magic techniques with the latest video and sound technology, this "wordless performance" mood ranges from everyday to abstract and magical.